уторак, 14. јун 2011.

Sunce se ne bi rodilo za mene, kad bih Vas izgubila.

"All love that has not friendship for its base, is like a mansion built upon sand"

Dragi prijatelji,                                                                                                                                                                                                 ne postoji  Svet bez Vas! Ne postojim Ja bez Vas… Sva ta čarolija koja nas vezuje, zajednički momenti tuge, sreće, svađa... Pijane noći, pevanja na mesečini... Živim kroz Vas, sa Vama. Ah, koliko mi samo značite. Koliki bi se Ambis u mojim grudima otvorio da se naše prijateljstvo raspukne. Da se nešto, van moje kontrole desi! Da ne mogu ništa učiniti... Da ležim zgrčena kao crv, bespomoćna i vrištim koliko me grlo nosi. Da neko nestane kao što Duga ispari i za sobom ostavlja sivilo neba... Sivilo i čamotinja, i Ja koja bez cilja gledam u jednu tačku stvarajući u mašti svoj Mali savršeni svet u kome se ništa loše ne može desiti. Strahovi koji me ruše iz dana u dan, prolazna jeza koju donosi vetar... Nešto nije u redu!? Bojim se i zvuka telefona! Samo da su mi Oni dobro! Ako se već umire, umreću i ja sa vama! Ne idite nikad...  Koliko vas samo volim... 
 

Нема коментара:

Постави коментар