недеља, 26. јун 2011.

Prazne priče uvek odnese voda


Don't speak
- shut up -
don't break me with your Words!

Sve je to za mene skriveno na jednoj nedostižnoj polici. Ljubav, sreća, poverenje... Sve! Jedino što je je uvek tu za mene na dohvat ruke su tuga, strah, bol, neuspeh... Ja sam jedna od onih, rođena sa suzom prokletstva u oku. Ona je uvek tu deo mene, i opijaće me prazninom i besmislom do kraja mene i mog ’nastupa’. I uvek okružena budalama, patim! Ne bojim se Tišine, zapravo bojim se Praznih reči. Za jeftine pare mi prodaju ’sreću i nadu’. ’ ZAUVEK ću biti tu za tebe ’ i ostale izlizane fraze. Ostavite me se više! Ispišite svoje ’lepe reči’ na papirne brodiće i pustite niz reku. Toliko bi i zapravo trajale. Čak i ukoliko sretnem ’Srodnu dušu’, čak iako izgovorim ’ i u dobru i u zlu’ i obećam nekome da ćemo Zauvek biti zajedno- Zauvek za mene zapravo ne postoji. Kao što za mene ne postoji sreća, već samo njeni odblesci na mom licu u vidu zraka Sunca koji se brzo gube u mimici lica.  

Нема коментара:

Постави коментар