уторак, 28. јун 2011.

Balada o Davy Jones-u




’ Zauvek uz tebe, i u dobru i u zlu! ’ rekla je Ljubav, taj lažljivi privid. I stajala je na obali mora, tog vodenog pakla. Stajala je njegova nevesta u belom uplakana kao da je znala sa će ga prevariti svojim slatkim rečima... Napušten, stojao je na palubi urlajući u vetar od bola! Napušten, slomljen! Hiljadu pitanja se komeša u uraganu njegovih misli. Kako zaustaviti Bol? Kako prekinuti Agoniu? Sečivo je našlo rešenje, pronašlo izlaz iz lavirinta patnji. Obasjan svetlošću punog meseca i opijen mirisom soli u vazduhu, iščupao je iz grudi svoje slomljeno srce i sahranio ga u kovčežić. Na mestu gde je nekada boravilo srce ostao je samo zarđali ključ. Ključ koji će do kraja sveta i vremena skrivati tajnu Ljubavi koja je sahranila jednog Čoveka i uskrsnula ga kao Monstruma. Ostala je samo pesma koja tužno cvili iz cevi orgulja i svojom hladnoćom ledi svako ljudsko srce...


Нема коментара:

Постави коментар